Upoznajte Ognjena Zarića, doktora fudbala iz Teslića!

Ako u fudbalu, odnosno trenerskom poslu u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu postoji put koji se može nazvati postepenim, a da se na tom putu čovjek sam probija, onda je to put kojim je išla i ide karijera mladog stručnjaka iz Teslića Ognjena Zarića.

Ovaj 36-godišnji trener, nažalost, nije toliko poznat široj javnosti u Republici Srpskoj, a u pitanju je najmlađi srpski trener ikada koji je vodio jedan klub u elitnom rangu u inostranstvu.

Skroman i radan, porodičan i nimalo ekscentričan, to je skica za portret čovjeka koji u Švajcarskoj, Austriji, gdje je počeo karijeru, ali i Njemačkoj uživa veliki ugled. U "zemlji satova i čokolade" bio je pomoćni trener u Bazelu i vodio B tim "crveno-plavih". Nekadašnji igrači Crvene zvezde i Partizana Naser Điga i Strahinja Pavlović prošli su kroz njegove ruke. Jedan drugi švajcarski klub, Vintertur, sa kojim je i danas vezan ugovorom, mu je prvi dao šansu da vodi A tim. U ovom trenutku možda je jedini srpski trener, poslije čuvenog Dragoslava Stepanovića, koji ima otvorena sva vrata kod velikih njemačkih trenera. Ognjenova priča, koju je ispričao za "Glas Srpske", kreće iz Austrije u kojoj je odrastao.

- Tamo sam proveo djetinjstvo, išao sam u školu u Austriji, tu sam počeo da igram fudbal i onda, pored fakulteta, sam krenuo da radim kao trener. Počeo sam u Kufštajnu, u pitanju je treća liga. Vodio sam sve selekcije od U10 do U17. Nakon tri godine sam dobio mogućnost da radim u Njemačkoj u privatnoj fudbalskoj školi (Dojčes fuzbal internat). Tu sam trenirao djecu, ali sam stekao veliko iskustvo i iz te fudbalske škole sam nastavio u U17 timu Unterhahinga. To je za mene bio veliki korak, jer sam dosta naučio kako da na najbolji mogući način individualno radim sa igračima. To se poklopilo sa mojim glavnim ciljem, a to je da pomognem igraču da se razvije, da postane bolji igrač, bolji čovjek. Uvijek se trudim da iz igrača izvučem maksimum. Unterhahing sam vodio u njemačkoj Jugend Bundesligi i tamo je stvarno top, to je za trenera, za njegovu edukaciju vrh, tu su bili dobri treneri u toj ligi, primjera radi, tada je trener Hofenhajmovog U17 tima bio Pelegrino Mataraco, koji je poslije vodio prvi tim Štutgarta i Hofenhajma. Tu školu su prošli i Julijan Nagelsman, te Domeniko Tedesko. Putovalo se, radilo se profesionalno, pripremale utakmice već tada na jako dobrom nivou. Tu sam napredovao na taktičkom planu. Jesu to sedamnaestogodišnjaci, ali je sve bilo kao u Bundesligi, od analize do pripreme, kako trening proces izgleda, baš je vrh. Tada sam trenirao Karima Adejemija. Izuzetan igrač, to se već tada vidjelo - počeo je Zarić.

GLAS: U Dojčes fuzbal internatu su bili igrači iz cijelog svijeta.

ZARIĆ: Da, tako sam usavršio i jezike. Pored našeg, naravno, perfektno govorim engleski i njemački. Fudbalskom terminologijom mogu da se sporazumijevam sa igračima na španskom i francuskom jeziku.

GLAS: Sa omladinskog prešli ste na seniorski fudbal. Poslije nepunih pet godina u Njemačkoj vratili ste se u Austriju.

ZARIĆ: Poslije Unterhahinga sam dobio priliku da vodim Rozenhajm, blizu mene, blizu Austrije. Za mene je tada to bilo idealno - prvi korak u seniorskom fudbalu. Tada sam postao otac i onda mi je bilo bitno i što se tiče distance, mogao sam da ostanem da živim u Austriji. Bio je to jako dobar korak u seniorskom fudbalu pošto sam se poslije toga vratio u Kufštajn, gdje sam bio trener i sportski direktor. Bilo mi je jako zanimljivo. Napravili smo jedan trogodišnji plan u klubu. Onda je počela i korona, a dobio sam i poziv iz Bazela.

GLAS: U Kufštajnu nisu željeli da Vam staju na put svjesni prilike koja se ukazala.

ZARIĆ: Te ljude znam od malih nogu i oni su mi omogućili odmah da prihvatim tu priliku i da odem u Bazel. Sve što sam tamo doživio bilo je baš veliko iskustvo. Tu sam počeo kao trener U18, a vodio sam i U 19 tim, ozbiljne generacije. Njih sam vodio jako uspješno, imali smo baš dobru sezonu i onda se dogodila smjena trenera u prvom timu.

GLAS: Kako je priča išla dalje?

ZARIĆ: Ćirijako Sforca je dobio otkaz i dotadašnji pomoćnik Patrik Ramen imenovan je za prvog trenera. On me je pozvao. Dobio sam priliku kao njegov prvi asistent. Normalno, za mene je to bilo veliko iskustvo. Tu sam bio godinu i po dana, igrali smo Ligu konferencije, jako veliko iskustvo za mene. Dobio sam odriješene ruke. Imali smo više od 20 reprezentativaca, tu je bio Brazilac Kabral, mnoštvo reprezentativaca Švajcarske, Austrije. U tom periodu sam sarađivao i sa našim Strahinjom Pavlovićem.

GLAS: Imali ste tada malu srpsku koloniju tu. Je li tačno da su Vam sunarodnici dali i nadimak?

ZARIĆ: Da, u Bazelu su pored Strahinje tada igrali i Darijan Maleš, kojem su inače roditelji Banjalučani, i Đorđe Nikolić, nekadašnji golman Partizana. Kako sam ja stalno vodio te taktičke treninge, oni su mene zvali Doktor fudbala. Na kraju su to prihvatili i ostali igrači pa sam ostao Doktor.

GLAS: Patrik Ramen je otišao, a u Bazelu su htjeli da Vi ostanete?

ZARIĆ: Da, klub je to htio i ja sam pristao. Bio sam u stručnom štabu Giljerma Abaskala koji je vodio Granadu, a bio je i u Spartaku iz Moskve. Uz njega sam mnogo naučio, taktički prije svega, jer on je dugo radio sa Unaijem Emerijem. Na ljeto je i on morao da ide. Htio je da idem i ja s njim. Međutim, žena mi je bila trudna, Bazel mi je ponudio da ostanem da vodim B tim. Poklopilo se to sa mojim ulaskom u proces dobijanja UEFA PRO licence. Porodično smo odlučili da ostanemo u Bazelu. Samostalno sam vodio drugi tim Bazela. Imali smo jako uspješnu polusezonu nakon dugog niza godina. Međutim, na zimu je smijenjen sportski direktor, došao je novi. On je imao svoje ljude, nije mi produžio ugovor.

GLAS: Uslijedio je Vaš odlazak u Vintertur?

ZARIĆ: Na ljeto me zvao Ramen, koji je preuzeo Vintertur, i poželio je da ja pođem sa njim tamo. Imali smo jako uspješnu sezonu. Završili smo na šestom mjestu. Njemu se ukazala prilika da ide u Jang Bojs i htio je da ponovo idem sa njim. Mogao sam, imao sam ponudu Jang Bojsa, ali istog dana me pozvao sportski direktor Vintertura, došao je kod mene kući da me ubijedi da kao glavni trener preuzmem prvi tim. Razmišljao sam, nakon uspješne sezone otišlo nam je sedam igrača - ukupno 52 gola i asistencije su nam "otišli" sa njima. Uprkos svemu, odlučio sam se tada da vodim prvi tim u jednom elitnom rangu. Vodio sam ekipu šest mjeseci. Bio sam najmlađi trener u Švajcarskoj u prvoj ligi. I dalje sam pod ugovorom sa njima.

GLAS: Mlađe trenere ovi stariji zovu "laptop" stručnjaci. Jeste li Vi "laptop" trener?

ZARIĆ: Istina je negdje na sredini. Svjestan sam da pripadam toj takozvanoj "laptop" generaciji trenera, ali bez toga se ne može, bez ovih noviteta u skautingu i slično. Ali isto tako fudbal ima dušu i bez šmeka nema fudbala, najbolji fudbal je kad se ništa ne komplikuje. Ima i tu istine.

GLAS: Kakav fudbal Vi preferirate kao trener?

ZARIĆ: Za mene, najljepši fudbal je ono što je igrala Gvardiolina Barselona. To je bio vrhunski fudbal, koji je imao sve. Gvardiola je unaprijedio holandski "totalni fudbal". Za tako nešto moraš imati igrače koji to mogu iznijeti, a ta Barsa je to imala. Sviđa mi se i Klopov "gegenpresing". Ako se uspiju ukomponovati te dvije stvari u jedno, to je idealan fudbalski miks.

GLAS: Kakvi su Vaši planovi u narednom periodu?

ZARIĆ: Dosta sam stažirao u posljednje vrijeme. Bio sam kod Murata Jakina u reprezentaciji Švajcarske. Skoro sam bio u Majncu i Hofenhajmu na edukaciji. Otvorili su mi sva vrata. U nekim pregovorima sam, ali ne smijem zaboraviti da i dalje imam ugovor sa Vinterturom. Moram biti uvjeren u neki projekat da bih ga preuzeo. Hvala Bogu, nisam u situaciji da moram prihvatiti nešto što mi ne odgovara. Vidjećemo šta će biti u narednom periodu.

U21 Srbija

GLAS: Da li je tačno da je Fudbalski savez Srbije kontaktirao sa Vama da naslijedite Aleksandra Kolarova na mjestu selektora mlade reprezentacije Srbije?

ZARIĆ: Jeste bilo kontakta, priče, ali na kraju nije došlo do konkretizacije posla. Iskreno, velika je čast i samo interesovanje FSS za moje usluge, a ko zna, možda nekad u budućnosti i dođe do saradnje.

Pavlović

GLAS: Često pričate o Strahinji Pavloviću. Ostavio je jak utisak na Vas.

ZARIĆ: Odličan lik. Došao je kod nas u teškom periodu. Mlad je iz Partizana otišao u Monako, gdje nije igrao. Stigao je posljednjeg dana prelaznog roka. Zvali su me iz kluba kada su ga angažovali, pitali za mišljenje o njemu. Rekao sam im sve najbolje. Ima sjajan karakter, vrhunski je sportista, borac. Moraš ga ukalupiti u sistemu, jer on ostavlja srce na terenu i nekad ga sve to povuče i naprijed. Poslije Bazela, odlazak u RB Salcburg je bio idealan za njega. Dolazio je kod mene kući na slavu i dan-danas smo u odličnim odnosima. Skoro mi je za sinov rođendan kao poklon poslao svoj potpisan dres. Ima on još potencijala, nije sve pokazao koliko može.

Điga

GLAS: Malo ljudi zna da ste Vi prvi profesionalni trener u karijeri nekadašnjeg defanzivca Crvene zvezde Nasera Đige.

ZARIĆ: Điga je prije svega jedan dobar momak, kojem je dolazak u Bazel predstavljao prvi susret sa Evropom, ovdašnjom kulturom, generalno sa velikim klubom, profesionalizmom. Dosta smo radili taktički i tehnički. Došao je relativno mršav. Spremili smo mu jedan dvomjesečni plan u teretani, ali i plan za tehnički napredak. Snagom volje je sve postigao. Dosta smo on i ja radili individualno na treninzima. Imao je i malo kriznih momenata, a u pravom momentu je za njega došao poziv Crvene zvezde, koja je tada igrala Ligu šampiona. U Zvezdi je na početku imao problema, ali je takođe brzo napredovao. Ponuda Zvezde je iznenadila sve nas u klubu, jer nije imao minutažu u Bazelu. Međutim, odigrao je odlično u Zvezdi, recimo protiv Sitija u Mančesteru je bio sjajan. I sada u Engleskoj je imao problema, ali ne sumnjam da će se brzo adaptirati.

Glas Srpske